by sara on Tue May 01, 2007 1:31 pm
Ja ipak na ovo ne bih gledala kao na toliko rasirenu pojavu…Moguce je da je posledica toga sto smo nauceni da se za vredne stvari treba boriti, ali zar smo svi nauceni i da se vredne stvari dobijaju ako i samo ako se za njih borimo? Vredni ljudi zasluzuju da budu okruzeni isto tako vrednim stvarima. Tako da je, po meni, ovo bezi-da-bih-te-jurio ponasanje karakteristicno za ljude sa niskim samopostovanjem.
‘Ako nisam dovoljan, sam po sebi, da bih imao nesto tako znacajno, nadoknadicu svoje slabosti trudom jer ja nisam od onih koji zasluzuju da im se tako dobre stvari nude na dlanu.’
Iz istog razloga se i ne cene osobe dok su u blizini jer cinjenica da su ‘bezuslovno’ tu u okruzenju ukazuje na njihovu beznacajnost.
Mislim da nisko samopouzdanje izaziva nevericu slicnu ( ne istu ) onoj kada pridjes liku na ulici i ponudis mu 1000e Automatski se javlja pitanje ‘A zasto bas ja? ‘
Samopouzdana osoba ce u ovakvoj situaciji kada naidje na nekog vrednog znati zasto bas ona i nece imati potrebu da je gura od sebe ili zanemaruje da bi je posle jurila.
Samopouzdanje se javlja kao posledica ljubavi prema sebi i svom zivotu . Takva osoba ceni svoj zivot i sve ljude koji ga cine takvim kakav jeste pa mi deluje da ce teze zanemariti bitne druge i shvatiti njihov znacaj tek kada ih izgubi.
.